Kada su prilike takve da nemamo dovoljno vremena za racionalnu analizu, a informacije na kojima zasnivamo analizu promjenljive, dvosmislene, nepotpune ili čak oprečne, ne postoje uhodana pravila za inteligentno postupanje. To se naročito odnosi na situacije u kojima se susrećemo sa, do tada, nepoznatim problemima. U dinamičnom poslovnom okruženju ovo je čest slučaj.
Proces racionalnog donošenja odluka oslonjen je na logiku i analizu – svjesno se analiziraju sve moguće opcije i formira kriterijum za procjenu očekivanih rezultata. Takva analiza igra ključnu ulogu u mnogim slučajevima, naročito kada raspolažemo svim relevantnim informacijama i posjedujemo jasan kriterijum za procjenu. Međutim, u nestabilnom i nepoznatom okruženju, kada ne možemo u potpunosti da se oslonimo na činjenice, racionalan pristup postaje inferioran u odnosu na intuiciju. Mnoge odluke i problemi sa kojima se menadžeri susreću još uvijek nemaju jasno definisane obrasce koji se mogu slijediti. U tom trenutku, unutrašnji glas menadžera postaje glavni instrument u donošenju odluke.
Intuitivno mišljenje je proces koji se dobrim dijelom odvija na nesvjesnom nivou. Međutim, to ne znači da je riječ o šestom čulu. Intuicija je unutrašnji rezervoar nagomilanog iskustva i neprekidnog višegodišnjeg usavršavanja, sposobnost da se napravi najbolji izbor između alternativa. Iako nam se ponekad čini da smo do rješenja došli u trenutku iznenadne inspiracije, to nije tako. Rješenja su uvijek rezultat dugog i ozbiljnog promišljanja problema.
Zbog toga je neprekidno usavršavanje uslov za razvijanje intuicije. Kada je potrebno brzo reagovati, a to su reakcije koje se ne događaju u potpunosti na svijesnom nivou, pohranjeno iskustvo i znanje u podsvijesti igraju ključnu ulogu. Donošenje dobrih odluka, u takvim situacijama, predstavlja sposobnost najkompetentnijih lidera. Takve odluke jesu zasnovane na intuiciji, ali nisu proizvoljne. Intuicija je rezultat kompetentnosti!
